Ma tko ih ne bi volio, o Kairu s ljubavlju; vol 1.

by: Dino Džendžo

Čitam povremeno na tportalu kolumnu o tome kako stranci vide i doživljavaju život u Hrvatskoj. Što im se događa, što vole, a što im ide na živce. Oni imaju jedan drugačiji pogled o nama samima, pa mi je uvijek zanimljivo što drugi vide, a mi ne…
I tako sam neki dan naletio na jednu u kojoj žena, tada studentica iz Poljske, opisuje svoj prvi dojam o Zagrebu (Lijepa naša vaša). Sišla je na Glavnom kolodvoru u Zagrebu i čekala, tad joj je prišao neki čovjek i pitao je da li joj je to prvi put da je došla u Zagreb. Kad je potvrdila, poklonio joj je naranču i rekao „Welcome to Croatia“.

Ta me jednostavna gesta, na neki način, razoružala jer što god mislio o nama, građanima Hrvatske, ne bih kao prvu karakteristiku naveo ljubaznost. I tim me više čudi da kad stranci, najčešće turisti u post sezonskim anketama, ocjenjuju što im je ostalo kao glavni dojam iz Hrvatske oni navode gostoljubivost. Moram priznati da mi to bez razlike izaziva momentalno boranje čela i uzdizanje obrva. Nekako o nama mogu početi nabrajati dosta različitih stvari, no gostoljubivost ne bih stavio kao nama imanentnu.

Često puta moje sinapse u glavi rade prekovremeno, pa mi jedna takva sličica vrlo jednostavno potakne kognitivni proces koji me odvede u neke čudne tokove misli, kao i na čudna mjesta. Ovaj je put to sve bilo prilično direktno i taj sam „Welcome to Croatia“ vrlo jednostavno pretočio u „Velkam to Ižipt ser“ (Welcome to Egypt, Sir) kojeg sam se naslušao radeći i šećući ulicama Kaira i koji je jedan od velikih razloga zašto volim taj grad i zašto se svaki put iskreno radujem kad osjetim kako avion slijeće na Cairo International Airport.

Sad moram upotrijebiti klasičnu i dosadnu frazu, ali Kairo je grad prema kojem je nemoguće biti ravnodušan. Poznajem dosta mojih kolega koji na samu pomisao da moraju otići tamo dobivaju, pa gotovo, slom živaca. Naime, radi se o megalopolisu koji prema službenim procjenama ima preko 11 milijuna stanovnika, dok se neslužbeni brojevi penju i do 20. I većina tih ljudi živi na ulicama. Uglavnom se gradom kreću sa smiješkom na licu i kad uoče stranca, bez ikakvog mu kompleksa prilaze i započinju razgovor. Početak je uvijek isti

Helou Ser, ver ar ju from?
Kroejšia
Vot?!?
Hrovatijen (otužni pokušaj izgovora na arapskom)
Aaaaaa, velkam to Ižipt ser

I ode dalje. Uglavnom. No, uvijek je to, bez izuzetka, sa smiješkom.
Ponekad ta konverzacija ima i nastavak u kome dobiješ sugovornikovu vizitku, ponekad ti ponudi ruku nekom stasale kćeri, ponekad poziv na razgledavanje ponude njegovog dućana koji je netom iza ugla… Vrhunski su trgovci i ukoliko želiš nešto kupiti, tada je najbolje naoružati se strpljenjem i biti svjestan da će te svakako preveslati i da ćeš platiti značajno više nego što bi to platio čovjek maslinaste puti s bradom i poznavanjem arapskog jezika. Moj je kolega tu sposobnost genijalno sažeo u rečenici „Stvarno su genijalni trgovci; kupio sam posteljinu koju nisam uopće htio za cijenu koju nisam bio spreman platiti“.

Za prispodobu tog grada nikako mi nije dovoljan okvir koji mi zadaje jedan tekst, stoga će nastati najmanje još vol. 2. U njemu bih volio prikazati kako izgleda prometovati i pješačiti Kairom. Isto je tako nemoguće zaobići činjenicu da se tu radi o općem mjestu svjetske povijesti, te opisati kako smo se probijali do nezaobilaznih piramida.
Do tada, ugodan dan i lijep pozdrav iz Budimpešte.


Komentiraj


cvarki_i caj

Pronađen lijek protiv netalentiranosti!!!

zapanjujuća pripovjest talentiranog hipstera

luk

Ovaj luk će vas rasplakati

potresna priča o guljenju i sitnom sjeckanju

natprirodno

Šok i vjeverica!

demonska opsjednutost u paštafažolu!!!

gljive

Na Sleme, na Sleme, na Sleme

noga vre sama bežiii

dan_miskaraca

Sretan vam dan muškaraca

ili kako postati seksi vampir

Kairo ulica 0

Ma tko ih ne bi volio, o Kairu s ljubavlju; vol 2.

Putopis by: Dino Džendžo

duga

Nakon kiše dolazi sunce

fajn lukavo se toga neko dosetil

franina i jurina

Hoćemo li ikad imati ulicu Bobija i Rudija?

Ili možda Muje i Hase?

piramida

Ma tko ih ne bi volio, o Kairu s ljubavlju; vol 1.

by: Dino Džendžo

tvebice

Namćor? Pa kaj!

piše: Renato Sopek