KOLUMNE

Dino Džendžo: Ako letiš avionom, strašno je važno…

Dino Džendžo: Ako letiš avionom, strašno je važno…

Sasvim sigurno je puno vas značajno jače zakačeno za muziku nego što sam to ja. U tom sam smislu, recimo to tako, prosječni tutlek koji je svoj muzički ukus definirao zakačivši se za Ramonese, Pistolse i Laibach sredinom osamdesetih. Naknadno sam proširio dijapazon i prestao s prijezirom gledati na neke bendove. No i dalje ne razumijem kad netko deset minuta okreće genijalno minucioznu solažu ili kada se jazzeri gube i nalaze, svatko u svojoj minijaturi. Jednostavno nisam taj tip. Nema tu velike filozofije, što se mene tiče. Volim ono što mi nije naporno i što me ne umara. Muzika mi je pozadina ili je dio scenografije kad sam negdje vani. Kad radim ili se vozim, uglavnom pronađem neki radio koje je sposoban pustiti tri do četiri pjesme u nizu, a da me ni jedna od njih posebno ne iznervira. Simple as that…

Posao me tjera da u avionu provodim dosta vremena, a dobar postotak tih letova u prethodnih nekoliko godina je bio u i iz Kaira. Od kud se god putovalo, tu se uvijek radi o tome da moraš provesti tri do pet sati u avionu. Nemam privilegiju putovanja poslovnom klasom, tako da sjedim zajedno sa svima ostalima naguran u po tri sjedala u jednom redu i čekam da konačno stignem. Nema više glamura u putovanju avionima. Aerodromi sve više nalikuju na obične autobusne kolodvore. A, osim ljudi obučenih zbog posla nitko se više posebno ne sređuje samo radi toga što se putuje avionom. Jednostavno prebacivanje iz točke a u točku b u najkraćem mogućem vremenu.

Elem, opet sam izgubio misao, samo sam ovaj put ostao dovoljno blizu da je se još uvijek sjećam i da sam sposoban nastaviti. Egipat je zemlja koja ima vrlo veliku dijasporu posvuda po svijetu i kako god okreneš avioni su uvijek puni ljudi koji se idu u posjet u domaju. Za razliku od ove naše kod njih vlada pozitivna stopa rasta stanovništva. A stanovništvo raste tako da se rađaju djeca. Obzirom na tu veliku dijasporu uvijek se među putnicima na letu u Kairo nađe nekoliko izrazito male djece. Iz nekog razloga ta mala djeca često loše podnose putovanje avionima. Vjerojatno je zbog toga jer se traži da u pojedinim fazama leta budu vezana i da se ne miču. Također mi se čini da im smeta i promjena tlaka, tako da je relativno uobičajeno da tijekom slijetanja i polijetanja uopće ne čuješ buku avionskih motora jer je zlato mamino odmah na sjedalu iza tebe. Obzirom da u toj dobi nisu od velikih riječi, protest izražavaju plačem. Glasnim i upornim. Nemojte me pogrešno shvatiti, uistinu nemam ništa, ali baš ništa, protiv djece, no ako mogu birati onda mislim da postoje ugodniji načini za popunjavanje tišine od plača.

Jedini način kojeg sam se uspio domisliti je da počnem slušati muziku sa svojeg telefona. Rečeno, učinjeno. Uzeo sam neke slušalice i na prvom letu (iz Zagreba do Beča) ja njih važno stavim u uha… Katastrofa. Klize van, čujem sve osim muzike. Dakle, kao i kod svega ostalog ipak treba primjeniti onu da nisam dovoljno bogat da kupujem jeftine stvari. Čim je avion sletio, ja sam utrčao u duty free i našao jedne koje sam procijenio kao odlične. Cijena je išla značajno više od onoga što bih nazvao prihvatljivim, ali što je tu je…
Prvi test je došao jedva pola sata nakon kupovine. Avion se uobičajeno puni. Distribucija male djece nije značajno različita, jedno petoro šestoro. Onih malih, do godinu i pol koje jako čuješ kad im nešto nije po volji. Sjedam, vadim iPhoney i slušalice. Pripremu sam odradio prije tako da imam dovoljnu količinu muzike za tri leta oko svijeta. Nakon uobičajenog plesa stjuardesa, polijećemo i ja ih stavljam u uši. Odjednom, oko mene se otvara vrli novi svijet. Nema buke avionskih motora, nema plača, nema ničega. Samo mužika… Svijet odjednom postaje podnošljiviji. O, da, puno podnošljiviji. Shvatio sam i prihvatio svaki uloženi euro i dogovorio se sam sa sobom da je to bila jedna od boljih kupovina koje sam napravio u životu. Završna mi je potvrda bila na jednom putu, kad su mi suputnici uspjeli ne prestati razgovarati punih osam sati… Ja sam se smješkao i pokretima glave pratio ritam.

Dakle, ako me itko, ikada bude pitao koja je stvar najbitnija za let avionom, ja ću svakako odgovoriti da je to avionska karta. Naime bez nje te ne puste uopće na aerodrom. I nešto novaca…


sluske

Komentiraj